Koristimo kolačiće kako bi Vam pružili bolje korisničko iskustvo. Nauči više
Slab Wi-Fi signal može uvelike usporiti internetsku vezu. To se može popraviti i nudimo vam nekoliko top savjeta koji će vam pomoći proširiti Wi-Fi brzinu i povećati pokrivenost kod kuće.
Ako vam se web stranice i videozapisi sporo učitavaju ili se uopće ne učitavaju, možda vam je WiFi u jednoj od “crnih točaka”. Najčešće su uzrokovane udaljenostima od routera, jer bežični signali slabe s dometom, debelim kamenim zidovima i smetnjama drugih uređaja.
Postoji nekoliko načina na koje možete to riješiti, ali sve ovisi o tome koliko novca želite izdvojiti i gdje se problematična područja nalaze. Evo glavnih načina za proširenje Wi-Fi pokrivenosti:
Korisno je isprobati besplatnu opciju premještanja routera na središnju poziciju u vašem domu kako biste pokušali poboljšati pokrivenost, naravno ako ste u mogućnosti. Ako to nije moguće ili ne funkcionira, postoje novi routeri koji dolaze u paketima od dvije ili tri isprepletene mreže koje mogu isporučivati Wi-Fi u cijeloj kući pri velikim brzinama.
Ako na katu imate loš Wi-Fi signal, provjerite položaj svog bežičnog routera. Uvjerite se da je na otvorenom, čak i ako vam se to ne uklapa u idealni razmještaj stvari u kući, i ako je moguće, svakako ga smjestite na sredinu kuće, bez ikakvih prepreka. Nemojte ga skrivati na podu, iza računala ili TV-a. Pokušajte ga postaviti na povišeno mjesto, kako bi Wi-Fi signal lakše putovao kroz otvoreni prostor.
Ima li vaš router pokretne antene? Wi-Fi signal odašilje sa bočnih strana antena i gore (okomito na router) i to je obično najbolji način jer se signal ne odbija u pod ili strop.
Ako je Wi-Fi i dalje spor i ima loš signal unatoč pomicanju routera, razmislite o nadogradnji na bolji. Wi-Fi standardi od najstarijih do najnovijih su: 802.11b, 802.11g, 802.11n, 802.11ac i Wi-Fi 6 . Ako imate stariji bežični “b” ili “g” router, trebali biste ga zamijeniti novijim uređajem koji nudi veći domet i brže veze.
Uobičajena zabluda je da najnoviji Wi-Fi standard pruža najbolje performanse i domet. Iako je to djelomično točno, najbolje brzine dolaze na uštrb dometa, tako da ćete zapravo dobiti najbolju pokrivenost od rutera s jako dobrim performansama koristeći 2.4GHz, a ne 5GHz.
Međutim, tu nastupa mesh Wi-Fi mreža i zato preporučujemo da uložite u paket koji u nekim slučajevima može koštati manje od samog routera.
Jednostavan odgovor za većinu ljudi jest nabaviti mrežni Wi-Fi sustav.
Mesh bežična mreža se sastoji od dva ili više routera koji rade zajedno kako bi pružili mnogo veću Wi-Fi pokrivenost od one koju jedan router može isporučiti. Ona zamjenjuje Wi-Fi postojećeg routera i prilično je jednostavna za postavljanje.
Priključite jednu od jedinica iz mesh Wi-Fi kompleta na rezervni mrežni utor na ruteru i stvorit će novu Wi-Fi mrežu na koju se spajaju svi vaši Wi-Fi gadgeti.
Zatim postavite drugi (i treći po potrebi) mesh uređaj na neko drugo mjestu u vašoj kući – obično na drugom katu. Svi uređaji međusobno komuniciraju i stvaraju jednu super Wi-Fi snažnu i brzu mrežu u cijelom domu.
Skuplji sustavi koriste ‘tri-band’ mrežu za postizanje apsolutno najbržih brzina, ali za većinu domova, naći ćete ‘dual-band’ uređaje.
Powerline adapteri se polako ukidaju i bivaju zamijenjeni mesh Wi-Fi-jem, ali još uvijek ima prostora i razloga i za njihovu uporabu. Također netreba zaboraviti da su i najjeftinija opcija. Oni stvaraju brzu kućnu mrežu pomoću električnih instalacija u vašoj kući. To znači da možete provesti internet oko vaše kuće bez prevelikog gubitka performansi.
Jednostavno priključite jedan adapter u utičnicu u blizini vašeg routera i spojite ga na router pomoću Ethernet kabela (obično se isporučuje u kutiji).
Zatim priključite drugi adapter u utičnicu u drugoj zgradi, kao što je garaža, šupa ili druga pomoćna zgrada. Sve dok zgrada ima napajanje iz glavne kuće u kojoj se nalazi router, sve će funkcionirati.
U većini slučajeva oni stvaraju novu Wi-Fi pristupnu točku, ne pojačavaju samo signale kao u slučaju Wi-Fi extendera. Oni koštaju više, ali su mnogo svestraniji i mogu pružiti veće brzine od samih extendera.
Wi-Fi extenderi rade na način da “hvataju” bežični signal s vašeg routera i zatim ga ponovno emitiraju. Time se pojačava signal s routera na drugom katu kuće ili na suprotnoj strani zgrade. Repetitor koristi polovicu unutarnjih antena za primanje bežičnog signala, a drugu polovicu za prijenos novog signala, djelotvorno prepolovljavajući potencijalnu brzinu izvornog Wi-Fi signala.
To nećete osjetiti kod laganog surfanja internetom, otvaranja e-pošte, itd., ali će te osjetiti prilikom preuzimanja velikih datoteka na mreži. Zato više volimo Powerline za zahtjevnije zadatke. No, ovo još uvijek može biti dobar izbor za streaming na Netflixu ili YouTubeu.
Wi-Fi extender treba postaviti na središnje mjesto, ne previše daleko od glavnog routera. Ako postavite repetitor na udaljeni rub glavne mreže u nadi da ćete ojačati signal, zapravo ćete smanjiti brzinu veze i interneta.
Zapamtite da extender samo pojačava signal. Ako je postavljen na mjesto gdje je Wi-Fi već slab, tada će se samo “pojačavati” taj slabi signal i u konačnici rezultat može biti vrlo slab. Stavite ga rađe na područje s boljim Wi-Fi-om, te će i signal biti jači.
Idealno mjesto za pojačivač dometa signala, ili tzv. extender, je na pola puta između glavnog routera i bežičnih uređaja koje koristite, u otvorenom hodniku ili prostranoj sobi, a ne u prostoriji prepunoj stvari i prepreka. Trebao bi biti udaljen od ometajućih uređaja kao što su bežični telefoni, Bluetooth uređaji i mikrovalne pećnice.
Dobro je razumjeti razliku između Wi-Fi bandova. Pokušat ćemo to objasniti što je moguće tehnički jednostavnijim, ali preskočite ovaj dio ako vam se počne vrtjeti u glavi.
Wi-Fi može raditi preko jednog od dva spektra: 2.4GHz ili 5GHz. Razlika između 2.4GHz i 5GHz odnosi se na smetnje, raspon i brzinu.
2.4GHz uređaji suočavaju se s bitkom za raspoloživi prostor, a time i međusobno ometanje. Band od 2,4 GHz također je podijeljen na kanale koji se preklapaju. Što se više preklapaju, to je veća smetnja među mrežama koje su usko povezane.
No, 2.4GHz ima jednu veliku prednost nad 5GHz, a to je raspon. Kraće valne duljine koje se koriste u bandu od 5GHz ne mogu prodrijeti kroz čvrste objekte kao što su zidovi, stropovi, stolovi pa i osobe.
Što je više smetnji, to je manja brzina i domet; što veći raspon želite, to je manja brzina; što veću brzinu želite, više ćete morati ublažiti smetnje i raditi bliže pristupnoj točki.
Slab Wi-Fi signal može uvelike usporiti internetsku vezu. To se može popraviti i nudimo vam nekoliko top savjeta koji će vam pomoći proširiti Wi-Fi brzinu i povećati pokrivenost kod kuće.
Ako vam se web stranice i videozapisi sporo učitavaju ili se uopće ne učitavaju, možda vam je WiFi u jednoj od “crnih točaka”. Najčešće su uzrokovane udaljenostima od routera, jer bežični signali slabe s dometom, debelim kamenim zidovima i smetnjama drugih uređaja.
Postoji nekoliko načina na koje možete to riješiti, ali sve ovisi o tome koliko novca želite izdvojiti i gdje se problematična područja nalaze. Evo glavnih načina za proširenje Wi-Fi pokrivenosti:
Korisno je isprobati besplatnu opciju premještanja routera na središnju poziciju u vašem domu kako biste pokušali poboljšati pokrivenost, naravno ako ste u mogućnosti. Ako to nije moguće ili ne funkcionira, postoje novi routeri koji dolaze u paketima od dvije ili tri isprepletene mreže koje mogu isporučivati Wi-Fi u cijeloj kući pri velikim brzinama.
Ako na katu imate loš Wi-Fi signal, provjerite položaj svog bežičnog routera. Uvjerite se da je na otvorenom, čak i ako vam se to ne uklapa u idealni razmještaj stvari u kući, i ako je moguće, svakako ga smjestite na sredinu kuće, bez ikakvih prepreka. Nemojte ga skrivati na podu, iza računala ili TV-a. Pokušajte ga postaviti na povišeno mjesto, kako bi Wi-Fi signal lakše putovao kroz otvoreni prostor.
Ima li vaš router pokretne antene? Wi-Fi signal odašilje sa bočnih strana antena i gore (okomito na router) i to je obično najbolji način jer se signal ne odbija u pod ili strop.
Ako je Wi-Fi i dalje spor i ima loš signal unatoč pomicanju routera, razmislite o nadogradnji na bolji. Wi-Fi standardi od najstarijih do najnovijih su: 802.11b, 802.11g, 802.11n, 802.11ac i Wi-Fi 6 . Ako imate stariji bežični “b” ili “g” router, trebali biste ga zamijeniti novijim uređajem koji nudi veći domet i brže veze.
Uobičajena zabluda je da najnoviji Wi-Fi standard pruža najbolje performanse i domet. Iako je to djelomično točno, najbolje brzine dolaze na uštrb dometa, tako da ćete zapravo dobiti najbolju pokrivenost od rutera s jako dobrim performansama koristeći 2.4GHz, a ne 5GHz.
Međutim, tu nastupa mesh Wi-Fi mreža i zato preporučujemo da uložite u paket koji u nekim slučajevima može koštati manje od samog routera.
Jednostavan odgovor za većinu ljudi jest nabaviti mrežni Wi-Fi sustav.
Mesh bežična mreža se sastoji od dva ili više routera koji rade zajedno kako bi pružili mnogo veću Wi-Fi pokrivenost od one koju jedan router može isporučiti. Ona zamjenjuje Wi-Fi postojećeg routera i prilično je jednostavna za postavljanje.
Priključite jednu od jedinica iz mesh Wi-Fi kompleta na rezervni mrežni utor na ruteru i stvorit će novu Wi-Fi mrežu na koju se spajaju svi vaši Wi-Fi gadgeti.
Zatim postavite drugi (i treći po potrebi) mesh uređaj na neko drugo mjestu u vašoj kući – obično na drugom katu. Svi uređaji međusobno komuniciraju i stvaraju jednu super Wi-Fi snažnu i brzu mrežu u cijelom domu.
Skuplji sustavi koriste ‘tri-band’ mrežu za postizanje apsolutno najbržih brzina, ali za većinu domova, naći ćete ‘dual-band’ uređaje.
Powerline adapteri se polako ukidaju i bivaju zamijenjeni mesh Wi-Fi-jem, ali još uvijek ima prostora i razloga i za njihovu uporabu. Također netreba zaboraviti da su i najjeftinija opcija. Oni stvaraju brzu kućnu mrežu pomoću električnih instalacija u vašoj kući. To znači da možete provesti internet oko vaše kuće bez prevelikog gubitka performansi.
Jednostavno priključite jedan adapter u utičnicu u blizini vašeg routera i spojite ga na router pomoću Ethernet kabela (obično se isporučuje u kutiji).
Zatim priključite drugi adapter u utičnicu u drugoj zgradi, kao što je garaža, šupa ili druga pomoćna zgrada. Sve dok zgrada ima napajanje iz glavne kuće u kojoj se nalazi router, sve će funkcionirati.
U većini slučajeva oni stvaraju novu Wi-Fi pristupnu točku, ne pojačavaju samo signale kao u slučaju Wi-Fi extendera. Oni koštaju više, ali su mnogo svestraniji i mogu pružiti veće brzine od samih extendera.
Wi-Fi extenderi rade na način da “hvataju” bežični signal s vašeg routera i zatim ga ponovno emitiraju. Time se pojačava signal s routera na drugom katu kuće ili na suprotnoj strani zgrade. Repetitor koristi polovicu unutarnjih antena za primanje bežičnog signala, a drugu polovicu za prijenos novog signala, djelotvorno prepolovljavajući potencijalnu brzinu izvornog Wi-Fi signala.
To nećete osjetiti kod laganog surfanja internetom, otvaranja e-pošte, itd., ali će te osjetiti prilikom preuzimanja velikih datoteka na mreži. Zato više volimo Powerline za zahtjevnije zadatke. No, ovo još uvijek može biti dobar izbor za streaming na Netflixu ili YouTubeu.
Wi-Fi extender treba postaviti na središnje mjesto, ne previše daleko od glavnog routera. Ako postavite repetitor na udaljeni rub glavne mreže u nadi da ćete ojačati signal, zapravo ćete smanjiti brzinu veze i interneta.
Zapamtite da extender samo pojačava signal. Ako je postavljen na mjesto gdje je Wi-Fi već slab, tada će se samo “pojačavati” taj slabi signal i u konačnici rezultat može biti vrlo slab. Stavite ga rađe na područje s boljim Wi-Fi-om, te će i signal biti jači.
Idealno mjesto za pojačivač dometa signala, ili tzv. extender, je na pola puta između glavnog routera i bežičnih uređaja koje koristite, u otvorenom hodniku ili prostranoj sobi, a ne u prostoriji prepunoj stvari i prepreka. Trebao bi biti udaljen od ometajućih uređaja kao što su bežični telefoni, Bluetooth uređaji i mikrovalne pećnice.
Dobro je razumjeti razliku između Wi-Fi bandova. Pokušat ćemo to objasniti što je moguće tehnički jednostavnijim, ali preskočite ovaj dio ako vam se počne vrtjeti u glavi.
Wi-Fi može raditi preko jednog od dva spektra: 2.4GHz ili 5GHz. Razlika između 2.4GHz i 5GHz odnosi se na smetnje, raspon i brzinu.
2.4GHz uređaji suočavaju se s bitkom za raspoloživi prostor, a time i međusobno ometanje. Band od 2,4 GHz također je podijeljen na kanale koji se preklapaju. Što se više preklapaju, to je veća smetnja među mrežama koje su usko povezane.
No, 2.4GHz ima jednu veliku prednost nad 5GHz, a to je raspon. Kraće valne duljine koje se koriste u bandu od 5GHz ne mogu prodrijeti kroz čvrste objekte kao što su zidovi, stropovi, stolovi pa i osobe.
Što je više smetnji, to je manja brzina i domet; što veći raspon želite, to je manja brzina; što veću brzinu želite, više ćete morati ublažiti smetnje i raditi bliže pristupnoj točki.
Validate your login